Maurin glas

Bok, dopusti da se predstavim: zovem se Maura. Prije nekog vremena upoznao si moju majku Annu i čitao o njezinu jelu erbazzoncini. Ono što ne znaš jest da ih danas priprema s povrćem koje moj suprug uzgaja u našem povrtnjaku. No moja je priča malo drukčija od njezine: oduvijek sam radila kao računovotkinja, a kad sam se udala, stvarno nisam znala ništa raditi u kuhinji. Jednog sam dana zamolila majku da me nauči tri ili četiri recepta koja su mi bila najdraža i prepisala ih u rokovnik iz 1980. koji čuvam do danas.

Naši su recepti doista naši. Kad govorimo o „mesnim okruglicama”, zapravo mislimo na „mesne okruglice bake Anne”, da ne bude zabune. Jedan od recepata koje djeca najviše vole nedvojbeno je minestra imperiale (carska juha): priprema se od sira Parmigiano Reggiano, jaja i brašna. Tjestenina koja se stavlja u juhu nalikuje omletu visokom otprilike pola centimetra, s prstohvatom soli. Neki dodaju i mljeveni muškatni oraščić, ali primjećujem da ga djeca uglavnom ne vole. Tjestenina se peče u vrućoj pećnici desetak minuta, dok ne poprimi zlatnu boju, a zatim se ohladi i nareže na kockice. Bio je to savršen recept za proslave i vjenčanja, a ujedno i praktičan jer se mogao pripremiti dva dana unaprijed. Dvije žlice u svaki tanjur, malo vrućeg temeljca i bilo bi dovoljno čak i za pedeset ljudi.

Tijekom hladnih zimskih mjeseci minestra imperiale pravi je favorit na našem stolu. Imam veliku sreću jer mi je susjeda poljoprivrednica i drži pedeset kokoši. Svaka tri dana ima obilje jaja koja vrlo ljubazno dijeli cijelom susjedstvu. U proljeće i ljeto dio tih jaja koristim da odjednom pripremim više porcija tjestenine, koje zatim zamrznem za zimu.

Kad pripremam jela po našim obiteljskim receptima, majka mi kaže: „Stvarno si dobra, deset puta, čak i sto puta bolja od mene”, ali ne vjerujem joj jer je ona oduvijek bila umjetnica u kuhinji. Sve do prije nekoliko mjeseci mogla je rukom razvaljati najtanje tijesto za domaću tjesteninu. Gledala sam ga prema svjetlu i pitala se kako joj to uspijeva. Ja jedva uspijevam napraviti gnocchi (kod kojih nije problem ako se u tijestu pojavi nekoliko rupica), ali tijesto za cappelletti treba brzo razvaljati da se ne osuši jer bi ih tada bilo teško zatvoriti. Ona je to znala raditi bez ikakva napora. Onda bismo se mi, njezine kćeri, četiri sestre, rasporedile oko stola i začas... bilo bi dovoljno cappelletti za sve!

Danas koristimo stroj za tjesteninu, ali srećom još uvijek imamo one trenutke kada smo svi zajedno u kuhinji. Počinjemo već u studenome: odaberemo subotu, nedjelju ili jednostavno jutro kad nemamo obveza i započnemo pripreme za Badnjak. Sada nas ima poprilično, gotovo trideset: svi idemo na večeru kod Chiare jer ona ima najveću kuću. Naši će recepti uvijek biti s nama, a imat će ih i naša djeca jer im ih je baka Anna sve zapisala u knjigu.

Ima onih koji s koljena na koljeno prenose prsten ili sat, a ima i onih koji povijest svoje obitelji oslikavaju ili zapisuju u knjigu. Mi svoju pričamo kroz recepte – jela koja su bila uz nas u svečanim prigodama, ali i u teškim trenucima. Ta su jela slušala naš smijeh, možda čak i svađe, i razgovore o svemu i svačemu. Kao što sam rekla na početku, to su recepti koji su doista naši i čuvamo ih kao najdragocjenije uspomene.

Maurin recept: minestra imperiale (carska juha)

Sastojci
150g naribanog sira Parmigiano Reggiano
150g pšenične krupice ili brašna
100g maslaca ili margarina
4 jaja
50g sitno nasjeckane mortadelle (po želji)
Mljeveni muškatni oraščić (po želji)

Priprema
Otopi maslac ili margarin, a zatim pomiješaj sve sastojke. Namasti kalup, ulij tijesto i razvaljaj ga. Peci u umjereno zagrijanoj pećnici 15-20 minuta. Nareži tjesteninu na kockice i skuhaj je u kipućem temeljcu.

 

Autori:
Tekst: Carlotta Fiore
Fotografija: Diego Rosselli